Search

Još o vitaminu D u liječenju COVID-19

Dobro je poznato kako je vitamin D važan za funkcioniranje brojnih sustava u ljudskom organizmu, a posebice se u posljednje vrijeme naglašava njegov učinak u infekcijama, odnosno učinak na imunost (urođenu ili stečenu). Utvrđeno je da se u brojnim infekcijama nalazi manjak vitamina D, odnosno da infekcijom dolazi do daljnjeg sniženja koncentracije vitamina D. To se ne odnosi samo na infekcije (a osobito kod infekcija respiracijskog sustava i to virusnim uzročnicima) nego i na druge bolesti (npr. multipla skleroza). Ipak jasno djelovanje i jasan učinak nadoknade vitamina D u prevenciji i liječenju brojnih bolesti (infektivnih i neinfektivnih) pa tako i COVID-19, nije dokazan. Za sada se može samo reći kako se pretpostavlja kako optimalne serumske razine vitamina D imaju imunomodulacijsko i protuupalno djelovanje što bi moglo biti korisno u bolesnika s COVID-19. Upravo iz tog razloga se provode brojna istraživanja kojima je svrha utvrditi točan mehanizam djelovanja vitamina D u COVID-19 kao i učinak njegove nadoknade.

Upravo su objavljeni rezultati multicentrične, dvostruko slijepe, randomizirane i placebom kontrolirane studije koja je uključila 240 hospitaliziranih bolesnika s umjerenom do teškom COVID-19 (1). Bolesnici su bili randomizirani u skupinu koja je dobivala jednostruku peroralnu dozu od 200.000 internacionalnih jedinica (IU) vitamina D i skupinu koja je primila placebo. Isključeni su bili bolesnici koji su prije uključivanja već dobivali vitamin D, koji su također prije uključivanja bili hospitalizirani i priključeni na mehaničku ventilaciju, oni sa zatajenjem bubrega koje je zahtijevalo hemodijalizu, bolesnici s hiperkalcijemijom i trudnice.

Primarni ishod je bio duljina hospitalizacije, definirana kao ukupni broj dana od randomizacije do otpusta iz bolnice. Sekundarni ishodi su bili mortalitet, broj bolesnika primljenih u jedinice intenzivnog liječenja, broj bolesnika priključenih na mehaničku ventilaciju, trajanje mehaničke ventilacije, serumska koncentracija 25-hidroksi vitamina D, ukupni kalcij i C-reaktivni protein (CRP).

U rezultatima važno je istaknuti da u primarnom ishodu nije bilo značajne razlike u duljini hospitalizacije između obje skupine (prosječno 7 dana). Također nije bilo značajne razlike ni u sekundarnim ishodima. Mortalitet tijekom hospitalizacije bio je 7,6 % u skupini s vitaminom D i 5,1% u skupini na placebu, 16% bolesnika je primljeno u jedinicu intenzivnog liječenja u skupini na vitaminu D, 21 % bolesnika u placebo skupini. Jednako tako nije bilo signifikantne razlike u potrebi za mehaničkom ventilacijom kao ni u duljini provođenja mehaničke ventilacije.

Srednja vrijednost razine vitamina D u skupini koja je dobila vitamin D je (jasno!) značajno porasla prema početnoj razini (s 21,2 ng/mL na 44,4 ng/mL) u odnosu na placebo skupinu (20,6 ng/mL na 19,8 ng/mL).

Intervencija s visokom dozom vitamina D nije imala posebnih nuspojava, dobro se podnosila, a zabiljženo je povraćanje u jednog bolesnika odmah nakon primjene vitamina D.

Zaključak:

Dosadašnje su opservacijske studije utvrdile kako su bolesnici s višom razinom 25-hidroksi vitamina D i imali bolji klinički ishod u respiracijskim bolestima. Slična je pokazana pozitivna udruženost niskih razina vitamina D i slabijeg ishoda bolesnika s COVID-19, a mali nerandomizirani pokusi su pokazali kako je primjena manjih bolusa vitamina D prije infekcije s koronavirusom udružena s boljim preživljenjem i umjerenom kliničkom slikom COVID-19 u starijih, osjetljivijih bolesnika. No prema rezultatima gore opisane randomizirane kontrolirane studije (veća snaga dokaza), pojedinačna doza od 200.000 IU nije rezultirala ni u jednom klinički važnom učinku u hospitaliziranih bolesnika s umjerenim i teškim COVID-19. Nedostatak kliničkog učinka bio je neovisan i o povišenju razine vitamina D . Naime nakon intervencije u 86,7% bolesnika vitaminske skupine, postignuta razina vitamina D bila je viša nego ona koja se smatra dovoljnom (≥30 ng/mL). U naknadnoj analizi, primijenjena jedna visoka doza vitamina D u bolesnika koji su na početku studije imali manjak vitamina D također je imala jasan učinak na povišenje razine no bez ikakvog kliničkog učinka. Dakle, pojedinačna doza može dovoljno i brzo dignuti razinu vitamina D te se ne može nedostatak učinka pripisati nemogućnosti povisivanja doze.

Literatura:

  1. Murai IH, Fernandes AL, Sales LP i sur. Effect of a Single High Dose of Vitamin D3 on Hospital Length of Stay in Patients With Moderate to Severe COVID-19. February 17, 2021.


56 views0 comments