top of page
Search

Koji je klinički značaj reinfekcije sa SARS-COV-2?



Uslijed trenutno prevladavajuće vrlo zarazne omikron varijante SARS-COV-2, reinfekcije su postale sve učestalije. No, udio ozbiljnih infekcija ne povećava se značajno u odnosu na povećanje broja oboljelih od COVID-19, dijelom zbog blažeg oblika bolesti uzrokovanog omikron varijantom, a velikim dijelom i zbog prethodnog cijepljenja ili preboljenja. Navedeno rezultira smanjenim strahom od reinfekcije s omikron varijantom SARS-COV-2.

Poznato je da prva infekcija SARS-COV-2 povezana s povećanim rizikom za smrt u akutnoj i postakutnoj fazi COVID-19 te za zdravstvene posljedice na mnogim organskim sustavima. No, stručna zajednica do sada nije mogla dovoljno točno procijeniti klinički značaj reinfekcija sa SARS-COV-2 koje su zbog samog trajanja pandemije i širenja visokozaraznih varijatni koronavirusa sve učestalije. Ovo je pitanje od velikog značaja za javno zdravstvo budući da može pojasniti trebamo li trajne strategije prevencije ili redukcije rizika od reinfekcija sa SARS-COV-2.

Na to pitanje pokušali su dati odgovor Bowe i suradnici u studiji čiji su rezultati objavljeni u časopisu Nature Medicine u studenom 2022.godine.

Autori su koristili podatke nacionalne zdravstvene baze (US Department of Veterans Affairs) u formiranju kohorte osoba s jednom SARS-COV-2 infekcijom (n=443 588), reinfekcijom (dvije ili više infekcija, n= 40 947) te neinficiranih kontrola (n= 5 334 728).

Među osobama koje su imale reinfekciju, 37 997 (92.8%) imalo je 2 infekcije, 2 572 (6.3%) imalo je tri infekcije a 378 (0.9%) imalo je 4 ili više infekcija sa SARS-COV-2.

Učinjena je usporedba rizika od smrti, hospitalizacije te zdravstvenih posljedica u razdoblju od 6 mjeseci nakon infekcije, izračunom omjera rizika (OR, engl. Hazard Ratio) te procjenom viška zdravstvenog opterećenja za svaki ishod na 1 000 osoba, temeljeno na razlici u incidenciji ishoda između osoba s reinfekcijom i osoba bez reinfekcije.

Rezultati sugeriraju da osobe s reinfekcijom imaju dodatni rizik za smrt (omjer rizika, OR= 2.17, 95% interval pouzdanosti, 95% IP 1.93-2.45) s viškom ukupne smrtnosti od svih uzroka od 19 na 1 000 osoba, hospitalizaciju (OR= 3.32, 95% IP 3.13-3.51) s viškom hospitalizacija od 100 te zdravstvene posljedice (OR 2.10, 95% IP 2.04-2.16) s viškom posljedica od 236 u razdoblju od 6 mjeseci od infekcije/reinfekcije. Promatrane zdravstvene posljedice uključile su respiratorne, kardiovaskularne, hematološke, dijabetes, gastrointestinalne, bubrežne, muskuloskeletalne, neurološke te posljedice na mentalno zdravlje.

Rizici su bili evidentni bez obzira na status cijepljenja. Rizici su bili najuočljiviji u akutnoj fazi no perzistirali su i u postakutnoj fazi do 6. mjeseca od infekcije/reinfekcije. U usporedbi s neinficiranim kontrolama, kumulativni rizik i zdravstveno opterećenje ponovljenom infekcijom ovisilo je o broju infekcija.

Ograničenja ovog ispitivanja uključuju uvrštenje populacije u ispitivanje koja se većinom sastojala od bijelaca muškog spola te nemogućnost potpuno točnog razvrstavanja populacije u kohorte s infekcijom i reinfekcijom (nemogućnost isključenja reinficiranih bez službenog testiranja)

Ipak, rezultati ove studije predočili su dokaze da reinfekcija sa SARS-COV-2 povećava rizik za smrt, hospitalizaciju te zdravstvene posljedice na mnogim organskim sustavima u akutnoj i postakutnoj fazi bolesti.

Za značajan i povećavajući broj osoba koje obolijevaju prvi puta od COVID-19, od velikog je značaja pitanje povećava li slijedeća infekcija dodatno rizike za zdravlje. Rezultati ove studije sugeriraju da bi osobe koje su već jedanput preboljele COVID-19, trebale biti oprezne i poduzimati mjere smanjenja rizika za reinfekciju.

S obzirom na ono što smo naučili o COVID-19 u posljednje 2 godine, značajna je vjerojatnost da će SARS-COV-2 i dalje mutirati i ostati zdravstvena prijetnja godinama ako ne i desetljećima, dovodeći stalno nove varijante i subvarijante koje će izmicati imunološkom odgovoru.

S obzirom da svaka sljedeća reinfekcija nosi značajno povećanje zdravstvenog rizika u akutnoj i postakutnoj fazi bolesti, potrebno je poticati strategije za sprječavanje reinfekcije sa SARS-COV-2 u svrhu smanjenja ukupne smrtnosti i pobolijevanja populacije. Važan dio tih strategija je daljnji razvoj i proizvodnja cjepiva koja bi nudila dugotrajniju zaštitu te novih antivirusnih lijekova.

Zaključno, prevencija infekcije i reinfekcije sa SARS-COV-2 trebali bi biti i dalje cilj javnozdravstvenih politika.

Literatura:

Bowe B, Xie Y, Al-Aly Z. Acute and postacute sequelae associated with SARS-CoV-2 reinfection. Nat Med. 2022;28(11):2398-2405. https://www.nature.com/articles/s41591-022-02051-3.

47 views0 comments
bottom of page