top of page
Search

VISOKE DOZE VITAMINA C U LIJEČENJU RAKA



Rasprava o potencijalnom učinku vitamina C na prevenciju ili liječenje raka ima dugu i kontroverznu povijest.

Zbog brojnih napisa i objava kojima svjedočimo u laičkim medijima, kao i mišljenjima nekih zdravstvenih djelatnika o korisnoj primjeni visokih doza vitamina C u terapiji raka, ovim člankom pokušati ćemo u kratkim crtama pojasniti temeljna saznanja o upješnosti njegove primjene.

UVOD

Otkriće i sinteza vitamina C jedan je od najvažnijih napredaka u poboljšanju ljudske prehrane. Skorbut, ozbiljna bolest nedostaka vitamina C s poznatim simptomima slabosti, razvoja hematoma, krvarenja posebno je bila pogubna za mornare na dugotrajnim putovanjima tijekom 16. stoljeća i skorbut je bio vodeći uzrok smrti mornara između 16. i 18. stoljeća. Danas je vitamin C popularan dodatak prehrani, a zbog dobre dostupnosti voća i povrća (pa i vitaminskih pripravaka), skorbut je danas rijetka pojava.

Preporučena dnevna doza vitamina C ovisi od dobi i veća je u određenim fiziološkim stanjima poput trudnoće i dojenja, a općenito iznosi za odrasle 90-115 mg/dan (pušači zahtijevaju 35 mg/dan više od nepušača). Prosječna prehrana zadovoljava nutritivne potrebe gotovo svih (97-98%) zdravih osoba.

Koji je racional za istraživanje i primjenu vitamina C u prevenciji i liječenju raka?

Već je navedeno da se vitamin C ispitivao i primjenjuje u brojnim stanjima unatoč stručnim preporukama; tako se primjenjuje u sprječavanju i liječenju obične prehlade, brojnih kardiovaskularnih bolesti, ali i različitih oblika raka. Poznato je da epidemiološki dokazi sugeriraju da je prehrana bogata povrćem i voćem s visokim udjelom vitamina C (i drugih korisnih nutrijenata) obrnuto proporcionalna riziku razvoja nekih tipova raka.

Zanimanje za primjenu visokih doza vitamina C u terapiji raka započelo je 70-ih godina prošlog stoljeća kada se ustvrdilo da neka svojstva vitamina C mogu djelovati toksično na stanice raka. Potencijalna klinička primjena počela se razmatrati nakon objavljivanja niza studija 70. -tih godina prošlog stoljeća (radovi Linusa Paulinga i drugih istraživača) u kojima se izvještavalo o boljem preživljenju u bolesnika s rakom koji su uzimali vitamin C u odnosu na bolesnike koji nisu uzimali vitamin C. Ali, radovi skupine iz Mayo klinike objavljeni 1985. godine u New England J Medicine nisu potvrdila pozitivne rezultate gore spomenutih istraživača. Postavilo se pitanje kako to da su rezultati bili tako različiti?

Temeljna razlika između istraživanja Camerona i Paulinga te sličnih istraživanja i istraživanja Mayo klinike bila je u dizajnu i načinu primjene vitamina C. D se kod istraživanja Camerona i Paulinga radilo o načelno nerandomiziranom opservacijskom kontroliranom ispitivanju, studija Mayo klinike bila je randomizirana i kontrolirana placebom rezultirajući time mnogo jačom razinom dokaza. Razlika je bila i u načinu primjene vitamina C (Cameron-Pauling – 10 gr iv tijekom 10 dana a potom peroralno godinama, Mayo klinika- vremenski ograničena primjena 10 gr vitamina C peroralno). Dodatno, istraživanje Cameron-Pauling uključilo je bolesnike s terminalnim rakom različitog sijela, dok su istraživači Mayo klinike uključili homogeniju skupinu bolesnika oboljelih od raka debelog crijeva.

Serumske koncentracije vitamina C primijenjenog peroralno kontrolirane su višestrukim mehanizmima koji djeluju zajedno: crijevnom apsorpcijom, nakupljanjem u tkivima, bubrežnom reapsorpcijom i izlučivanjem te moguće i brzinom iskorištenja. Kod primjene iv. ili intraperitonejski, „zaobilaze“ se stroge kontrole i lakše se postižu farmakološke milimolarne koncentracije vitamina C. Farmakokinetička istraživanja pokazuju da se iv. primjenom vitamina C mogu doseći i do 70 puta više koncentracije vitamina C u krvi nego s najvišom tolerirajućom primijenjenom peroralnom dozom.

Racional za primjenu visokih iv doza vitamina C u liječenju raka je osigurati adekvatnu koncentraciju vitamina C unutar tumora za indukciju oksidativnog stresa i uništavanje malignih stanica. Stoga novije studije uključuju istraživanje učinaka parenteralne primjene vitamina C u liječenju raka.

Koji su noviji dokazi o primjeni vitamina C u liječenju raka?

Rezultati objavljenih randomiziranih i kontroliranih studija za sada nisu pokazali korisnost farmakološke primjene vitamina C u bolesnika s uznapredovalim rakom (Creagan i sur, Moertel i sur). Dodatno, upravo nedavno objavljeni su rezultati faze III randomiziranog otvorenogispitivanja dodatka vitamina C uz standardnu terapiju (vitamin C + FOLFOX ± bevacizumab nasuprot FOLFOX ±bavacizumab) kao prve linije u bolesnika s metastatskim kolorektalnim karcinomom. Vitamin C primjenjivao se u dozi od 1.5 g/kg/dan intravenski tijeom 3 data od dana 1 do dana 3 ciklusa. Rezultati su pokazali da visoke doze vitamina C uz standardnu terapiju nisu dovele do produljenja vremena bez progresije bolesti u usporedbi s konvencionalnom terapijom samom. Analiza podgrupa sugerira moguću korist kod bolesnika s RAS mutacijom. U tijeku je faza II ocjene učinka iv. visokih doza vitamina C u terapiji raka s KRAS mutacijom.

I na mrežnim stranicama početkom Mayo klinike ove godine navodi se da postoji mogućnost da vitamin C pojačava djelovanje lijekova (kemoterapeutika), ali i zračenja koji se primjenjuju u liječenju karcinoma, odnosno da bi mogao smanjiti nuspojave navedenih dokazanih lijekova. Ipak, tvrdi se da i dalje nema dokaza da bi vitamin C sam mogao izliječiti rak te da nema velikih kontroliranih studija koje bi pokazale jasnu učinkovitost u liječenju raka te ne podupiru primjenu visokih parenteralnih doza.

S obzirom na poznat antioksidativni i antiinflamatorni učinak vitamina C te time potencijal za djelotvornost u prevenciji i liječenju raka, većina se znanstvene i stručne zajednice slaže da bi akademska zajednica trebala investirati u dobro dizajnirana randomizirana (gdje je moguće i placebom-kontrolirana), ali i dobro provedena klinička istraživanja.

Je li primjena visokih doza vitamina C sigurna?

Na temelju in vitro istraživanja pojedinih autora, pojavila se zabrinutost da bi uzimanje vitamina C u povećanim dozama moglo inducirati dekompoziciju lipidnih hidroksiperoksida formirajući endogene genotoksine. Na temelju povećanja broja modificiranih DNA baza u limfocitima, Podmore i autori su tvrdili da uzimanje vitamina C u dozama većim od 500 mg/dan ima prooksidativno i mutageni učinak. No, mnoga naknadno učinjena in vitroistraživanja kao i istraživanja na zdravim dobrovoljcima, nisu potvrdila mogućnost potencijalnog mutagenog ili genotoksičnog učinka primjene visokih doza vitamina C. Stoga se, unatoč još postojećim kontroverzama oko učinkovitosti, primjena visokih doza vitamina C smatra dostatno sigurnom.

ZAKLJUČAK

S obzirom da je nastanak raka povezan s oksidativnim i inflamatornim procesima te da se radi o relativno dugom i reverzibilnom procesu, prehrana koja uključuje namirnice s antioksidativnim svojstvima kao što su voće, povrće i žitarice uz unos do oko 200 mg vitamina C dnevno, može se preporučiti. Buduća istraživanja trebala bi pojasniti može li primjena vitamina C veća od preporučenog dnevnog unosa biti korisna u prevenciji raka.

U liječenju raka su dokazi o korisnosti vitamina C još uvijek kontroverzni. Pozitivni dokazi ograničeni su uglavnom na opservacijske studije, nekontrolirane intervencije i prikaze slučajeva. Nasuprot tome, dokazi iz objavljenih randomiziranih kontroliranih studija, za sada ne podupiru primjenu visokih doza vitamina C u protokolima liječenja bolesnika s malignom bolesti.

Još uvijek se zahtijevaju i očekuju rezultati dobro dizajniranih, velikih i dugotrajnijih kliničkih istraživanja koji bi omogućili validne zaključke o učincima primjene visokih doza vitamina C na liječenje maligne bolesti i preživljenje.


Više pročitajte u sljedećem broju Pharamca 1-2023.


Literatura:

  1. NIH. Vitamin C Fact Sheet. https://ods.od.nih.gov/factsheets/VitaminC-HealthProfessional/ Pristučjeno 15.12.2022.

  2. Padayatty S.J. I sur. Vitamin C Pharmacokinetics: Implications for Oral and Intravenous Use. Ann. Intern. Med 2004;140: 533.

  3. Fritz H I sur. Intravenous vitamin C and cancer: a systematic review. Integr Cancer Ther 2014; 13: 280-300.

  4. Jacobs C I sur. Is there a role for oral or intravenous ascorbate (vitamin C) in treating patients with cancer? A systematic review. Oncologist. 2015;20: 210-23.

  5. Cabanillas F. Vitamin C and cancer: what can we conclude--1,609 patients and 33 years later? P R Health Sci J 2010; 29:215-17.

  6. Wang F I sur. A Randomized, Open-Label, Multicenter, Phase 3 Study of High-Dose Vitamin C Plus FOLFOX ± Bevacizumab versus FOLFOX ± Bevacizumab in Unresectable Untreated Metastatic Colorectal Cancer (VITALITY Study). Clin Cancer Res 2022; 28: 4232–39.

  7. Mayo clinic.https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/cancer/expert-answers/alternative-cancer-treatment/faq-20057968

  8. Moertel CG i sur. High-dose vitamin C versus placebo in the treatment of patients with advanced cancer who have had no prior chemotherapy. A randomized double-blind comparison. N Engl J Med 1985;312:137-41.

  9. Cameron E, Pauling L. Supplemental ascorbate in the supportive treatment of cancer: Prolongation of survival times in terminal human cancer. Proc Natl Acad Sci U S A 1976;73:3685-9. doi:

  10. Podmore ID I sur. Vitamin C exhibits pro-oxidant properties. Nature 1998;392:559.

  11. Ki Won Lee I sur. Vitamin C and cancer chemoprevention: reappraisal. Am J Clin Nutr 2003; 78: 1074–78.

  12. Shenoy N I sur. Ascorbic Acid in Cancer Treatment: Let the Phoenix Fly. Cancer Cell 2018; 12; 34:700-6.

  13. Creagan ET I sur. Failure of high-dose vitamin C (ascorbic acid) therapy to benefit patients with advanced cancer. A controlled trial. N Engl J Med 1979: 301; 687–90.

64 views0 comments
bottom of page