Povećani rizik za razvoj epileptičkih napadaja predstavljaju ozbiljne nuspojave antibiotika pa kod njihova propisivanja treba misliti i na tu mogućnost. Osobito je to važno istaknuti s obzirom da antibiotike propisujemo često u ne sasvim jasnim indikacijama kada rizik primjene svakako ne premašuje korist!
Epileptički napadaji kao neurološke nuspojave su odraz neurotoksičnosti i u najvećem broju slučajeva se povezuju s beta-laktamskim antibioticima i fluorokinolonima. Iako rjeđe, i ostali antibiotici mogu izazvati neurotoksičnost ili biti okidač („trigger“) epileptičkih napadaja.
U nastavku donosimo sažetak korisnih preporuka za kliničku praksu, a više o ovoj temi možete pročitati u sljedećem broju Pharmaca.
Beta-laktamski antibiotici
Penicilini
rizični čimbenici za razvoj penicilinom induciranih epileptičkih napadaja su prethodna bolest središnjeg živčanog sustava (SŽS), zatajenje funkcije bubrega, manja porođajna težina u pedijatrijskih bolesnika, povećana permeabilnost krvno-moždane granice
za ambulantnu praksu važno je da se i amoksicilin povezuje s epileptogenim djelovanjem jer su amoksicilin i njegova kombinacija s klavulanskom kiselinom važni penicilinski pripravci u svakodnevnom radu
za bolničku praksu važno je proepileptogeno djelovanje kombinacije piperacilina i tazobaktama s obzirom da se često koristi u liječenju bolničkih infekcija
Cefalosporini
važno je znati da cefazolin (važan u periproceduralnoj antimikrobnoj profillaksi) ima veći potencijal za generiranje epileptičke aktivnosti od penicilina
cefepim i ceftazidim kao rezervni antibiotici, važni u liječenju bolničkih infekcija, također značajni epileptogeni potencijal
uz cefaleksin se ne povezuje epileptička aktivnost
Karbapenemi
SŽS toksičnost je važna nuspojava koja je bila uočena u ranim kliničkim pokusima
kod propisivanja karbapenema, neovisno o tome koji se propisuje, treba uvijek misliti na mogućnost neurotoksičnosti, čak i u bolesnika koji nemaju dodatne čimbenike rizika
Imipenem je povezan s najvećim rizikom epileptičke aktivnosti, pričem cilastatin nema utjecaja na epileptogeni prag
Fluorokinoloni
neurotoksičnost fluorokinolona se manifestira simptomima kao što su glavobolja, konfuzija, tremor, psihoza i epileptički napadaji
stariji bolesnici imaju veći rizik za razvoj konvulzija tijekom terapije fluorokinolonima
čimbenici rizika su: već poznata epilepsija, trauma SŽS-a, sadašnja bolest SŽS-a, velike doze fluorokinolona, poremećaji elektrolita, interakcije lijekova, bolest bubrega i jetre
Metronidazol
neurotoksičnost metronidazola nije česta, ali oprez je potreban kod propisivanja u bolesnika s komorbiditetom (bolest bubrega i prethodna SŽS ozljeda čak i bez anamneze epilepsije)
kumulativna doza važnija je za proepileptogeni učinak od serumske koncentracije
epileptički napadaji uz metronidazol su reverzibilni, ukoliko zaostaju oštećenja, prognoza je loša
Interakcije antibiotika i antipeileptika
Antibiotici se moraju posebno pažljivo primjenjivati u bolesnika s epilepsijom i antiepilepticima (AE) u terapiji kako bi se osigurala adekvatna koncentracija antibiotika, odnosno postigla koncentracija koja će imati dobar učinak na infekciju bez razvoja neurotoksičnosti. Brojni su opisi interakcija u literaturi između antiepileptičkih lijekova i antibiotika. Rifampicin npr. povećava metabolizam AE što može smanjiti kontrolu osnovne neurološke bolesti, karbapenemi smanjuju koncentraciju valproične kiseline, ali ne i amoksicilin/klavulanska kiselina. Inhibicija metabolizma AE antibioticima kao što su ciprofloksacin, makrolidi, metronidazol, sulfametoksazol-trimetoprim također može dovesti do toksičnih razina AE. Klinički značajne interakcije (antibiotik-AE) javljaju se uglavnom unutar 5 dana od početka istodobno primjene lijekova pa upravo u tom razdoblju treba bolesnika koji boluje od epilepsije, a nužno treba primiti antibiotik, posebno nadzirati.
Ako postoji sumnja na interakciju AE i antibiotika, idealno bi bilo pratiti koncentracije AE u krvi,
Zaključak
Neurotoksičnost antibiotika je rijetka, ali ozbiljna nuspojava na koju treba misliti osobito u boelsnika s oštećenjem središnejg živčanog sustava, u starijih bolesnika i onih s bolestima bubrega.
REFERENCIJE: Wanleenuwat P, Suntharampillai N, Iwanowski P. Antibiotic-induced epileptic seizures: mechanisms of action and clinical considerations. Seizure. 2020 Oct;81:167-174. doi: 10.1016/j.seizure.2020.08.012. Epub 2020 Aug 14. PMID: 32827980.
Ostale referencije u izvornom članku koji će biti objavljen u sljedećem broju Pharmaca.