Koliko je previše? Hiperproduktivno autorstvo u biomedicini u doba generativne umjetne inteligencije

Znanstvena produktivnost u biomedicini dugo se promatrala kao jedan od najvažnijih pokazatelja akademskog uspjeha i doprinosa razvoju medicine. Međutim, posljednjih godina sve je vidljiviji fenomen hiperproduktivnog autorstva, koje se uobičajeno definira kao autorstvo neuobičajeno velikog broja znanstvenih publikacija u vrlo kratkom razdoblju; više od 25 radova u jednoj kalendarskoj godini, objavljivanje brže od jednoga rada svakih deset radnih dana ili najmanje 60 publikacija godišnje usmjerenih na jednu specifičnu temu (vidljivo tijekom razdoblja pandemije bolesti COVID-19).

Pritisak akademske kulture „objavi ili nestani” (engl. publish or perish) jedan je od ključnih čimbenika koji potiču rast ovakvog ponašanja. Uz to, snažan zamah generativne umjetne inteligencije i naprednih digitalnih alata za analizu podataka, obradu teksta i pripremu rukopisa dodatno je promijenio način na koji nastaju znanstvene publikacije. U takvim okolnostima prirodno se nameće pitanje: gdje je granica između visoke produktivnosti i pretjerivanja koje može narušiti kvalitetu znanstvene komunikacije?

Važno je naglasiti da ekstremna produktivnost nije nužan preduvjet znanstvene izvrsnosti. Iako dobitnici Nobelove nagrade i drugi izrazito utjecajni istraživači često objavljuju redovito i kontinuirano (u prosjeku 5,6 radova godišnje), u pravilu ne dosežu razine koje se bilježe kod hiperproduktivnih autora, primjerice više od 72 rada godišnje ili jedan rad svakih pet dana. Takva usporedba sugerira da postoje realna ograničenja u kapacitetu pojedinca da smisleno sudjeluje u svim ključnim fazama znanstvenog rada, od osmišljavanja istraživanja i analize podataka do interpretacije rezultata i odgovornosti za zaključke.

Uredničke politike znanstvenih časopisa nastoje primjenom više mehanizama odgovoriti na izazove povezane s hiperproduktivnim autorstvom i njegovim mogućim utjecajem na kakvoću i pouzdanost biomedicinskih istraživanja. Većina biomedicinskih časopisa danas zahtijeva da autori ispunjavaju jasno definirane kriterije autorstva, poput onih koje je utvrdio Međunarodni odbor urednika medicinskih časopisa (ICMJE, eng. International Committee of Medical Journal Editors), a koji podrazumijevaju znatan znanstveni doprinos istraživanju, odgovornost za cjelokupni rad te odobrenje konačne verzije rukopisa. Unatoč tome, pridržavanje tih kriterija i dalje je nedosljedno, a počasno ili gostujuće autorstvo ostaje raširena praksa.

Istraživanja pokazuju da je hiperproduktivno autorstvo nesrazmjerno koncentrirano u određenim časopisima, često u povezanosti s članstvom u uredničkim odborima,. Radi suzbijanja uredničke pristranosti i nepotističkog ponašanja, časopisi sve češće uvode mjere osiguranja transparentnosti, poput javnog navođenja članstva u uredničkim odborima i opisa recenzentskog postupka, kao i praćenje udjela publikacija koje potpisuju najproduktivniji autori. Visok udio radova članova uredničkih odbora, kratko vrijeme do prihvaćanja rukopisa te manjak transparentnosti prepoznati su kao čimbenici rizika za narušavanje kakvoće znanstvenih publikacija, što je potaknulo zahtjeve da časopisi javno objavljuju podatke o svojim uredničkim i recenzentskim praksama.

Zabilježno je da je u okruženjima gdje postoje financijski ili karijerni poticaji vezani uz broj publikacija, hiperproduktivnost povezana s višim rizikom znanstvene nečestitosti. Izrazito produktivni i visoko citirani autori bilježe veći apsolutni broj povučenih radova, no taj udio ostaje razmjerno malen u odnosu na njihov ukupni znanstveni opus. Povlačenja su češća među autorima s većim brojem publikacija, višim stopama autocitiranja i kraćom starošću publikacija. No, istraživanja pokazuju da povučeni radovi nerijetko nastavljaju živjeti u literaturi te nastavljaju djelovati na kliničku praksu.

Isključivanje istraživača s popisa Highly Cited Researchers 2025 tvrtke Clarivate potvrđuje rastuću zabrinutost zbog hiperproduktivnog autorstva, osobito u biomedicinskim istraživanjima, gdje su opsežne kolaborativne mreže i snažan pritisak na objavljivanje posebno izraženi. Clarivate je izvijestio da su 432 potencijalna dobitnika priznanja uklonjena s popisa specifično zbog, kako je navedeno, „ekstremnih” obrazaca hiperproduktivnog objavljivanja u posljednjih pet godina, pri čemu je većina slučajeva zabilježena u Kini, a potom u Sjedinjenim Američkim Državama.

Posebnu dimenziju ovoj temi daje generativna umjetna inteligencija (UI). Recentna istraživanja upućuju na porast udjela publikacija s obilježjima teksta generiranog umjetnom inteligencijom te na značajan porast redundantnih publikacija od 2022. godine, što se vremenski podudara s razdobljem šire primjene generativnih alata.

Dok se ranije pozornost uglavnom usmjeravala na izvorne znanstvene članke, novije analize ističu i područje znanstvene korespondencije, osobito pisama uredniku. Pisma uredniku važan su oblik postpublikacijske rasprave, ali istodobno mogu biti prostor za zlouporabu jer su kratka, često bez izvornih podataka i nerijetko prolaze bez formalne recenzije. Analize trendova u objavi ove forme u razdoblju 2023.–2025. pokazale su da je oko 3% aktivnih autora odgovorno za približno 22% svih objavljenih pisama uredniku, ukupno gotovo 23 000 pisama u gotovo 2 000 časopisa, uključujući vodeće publikacije poput The Lancet i The New England Journal of Medicine. Posebno se ističe pojava novih autora koji već u prvoj godini objavljuju deset ili više pisama, često u širokom rasponu područja, što dovodi u pitanje realnost takve širine ekspertize.

Zaključak

Hiperproduktivno autorstvo u biomedicinskim istraživanjima predstavlja složen i višedimenzionalan fenomen koji odražava strukturne promjene suvremenog akademskog sustava. Iako visoka znanstvena produktivnost sama po sebi ne implicira neetično ponašanje, dostupni bibliometrijski i urednički podaci upućuju na to da iznimno visoke stope objavljivanja u kratkom vremenskom razdoblju mogu biti povezane s narušavanjem uobičajenih kriterija autorstva, uredničkom pristranošću te smanjenjem prosječnog znanstvenog doprinosa pojedinih publikacija.

Iako umjetna inteligencija može imati legitimnu ulogu u potpori znanstvenom radu, njezina nekritična i netransparentna primjena povećava rizik inflacije publikacija niske znanstvene vrijednosti, narušavanja kvalitete stručne rasprave i smanjenja vidljivosti relevantnih znanstvenih doprinosa. Stoga se hiperproduktivno autorstvo ne može promatrati izolirano od tehnoloških mogućnosti koje omogućuju ubrzanu i masovnu proizvodnju znanstvenog teksta.

Rješavanje navedenih izazova zahtijeva koordiniran pristup na više razina. Postojeći mehanizmi za prepoznavanje redundantnih publikacija i plagijata više nisu dostatni u okolnostima sve šire primjene generativne umjetne inteligencije. Učinkovito suočavanje s novim oblicima industrijalizirane proizvodnje znanstvenih radova podrazumijeva jačanje suradnje među izdavačima te prilagodbu i reviziju načela uredničkog rada i smjernica za autore.

U biomedicini, gdje kvaliteta dokaza izravno utječe na kliničku praksu i sigurnost pacijenata, pitanje „koliko je previše” postaje ne samo akademsko, nego i profesionalno te etičko pitanje.

Više o ovoj temi pročitajte u sljedećem broju Pharmaca.

Literatura:

1. Maupin D, Suchak T, Barnett A, Spick M. Dramatic increases in redundant publications in the Generative AI era. BMC Med. 2025 Dec 9;24(1):29. doi: 10.1186/s12916-025-04569-y.

2. Burnett WJ, Balas EA, Heboyan V, Matthews KRW. Trajectories of biomedical research leading to Nobel Prize-winning discoveries. Ann N Y Acad Sci. 2024 Jun;1536(1):177-187. doi: 10.1111/nyas.15154.

3. Ioannidis JPA, Salholz-Hillel M, Boyack KW, Baas J. The rapid, massive growth of COVID-19 authors in the scientific literature. R Soc Open Sci. 2021 Sep 7;8(9):210389. doi: 10.1098/rsos.210389.

4. Siler K, Vincent-Lamarre P, Sugimoto CR, Larivière V. Cumulative advantage and citation

performance of repeat authors in scholarly journals. PLoS One. 2022 Apr3;17(4):e0265831. doi:10.1371/journal.pone.0265831.

5. Scanff A, Naudet F, Cristea IA, Moher D, Bishop DVM, Locher C. A survey of biomedical journals to detect editorial bias and nepotistic behavior. PLoS Biol. 2021 Nov 23;19(11):e3001133. Doi: 10.1371/journal.pbio.3001133. Erratum in: PLoS Biol. 2022 Jan 18;20(1):e3001525. doi:10.1371/journal.pbio.3001525.

6. Marušić A, Bošnjak L, Jerončić A. A systematic review of research on the meaning, ethics and practices of authorship across scholarly disciplines. PLoS One. 2011;6(9):e23477.doi:10.1371/journal.pone.0023477.

7. Fanelli D, Schleicher M, Fang FC, Casadevall A, Bik EM. Do individual and institutional predictors of misconduct vary by country? Results of a matched-control analysis of problematic image duplications. PLoS One. 2022 Mar 2;17(3):e0255334. doi: 10.1371/journal.pone.0255334.

8. Ioannidis JPA, Pezzullo AM, Cristiano A, Boccia S, Baas J. Linking citation and retraction data reveals the demographics of scientific retractions among highly cited authors. PLoS Biol. 2025 Jan 30;23(1):e3002999. doi: 10.1371/journal.pbio.3002999.

9. Graña Possamai C, Cabanac G, Perrodeau E, Ghosn L, Ravaud P, Boutron I. Inclusion of

Retracted Studies in Systematic Reviews and Meta-Analyses of Interventions: A Systematic Review and Meta-Analysis. JAMA Intern Med. 2025;185(6):702-709.

10. Ioannidis JPA. Prolific non-research authors in high impact scientific journals: meta-research study. Scientometrics. 2023;128(5):3171-3184. doi: 10.1007/s11192-023-04687-5.

11. Lubowitz JH, Matzkin E, Rossi MJ. Troubling Trends in Biomedical Research Publication: "Publish or Perish" Results in a Propensity for Ethical Violations. Arthroscopy. 2025 Apr;41(4):859-862. doi:10.1016/j.arthro.2024.12.017.

12. Hosseini M, Lewis J, Zwart H, Gordijn B. An Ethical Exploration of Increased Average Number of Authors Per Publication. Sci Eng Ethics. 2022 May 23;28(3):25. doi: 10.1007/s11948-021-00352-3.

13. The Times Higher Education. ‘Hyperprolific authors’ omitted from highly cited researcher list. Dostupno na: https://www.timeshighereducation.com/news/hyperprolific-authors-omitted-highly-cited-researcher-list Pristupljeno 28.1.2026.

14. Tang G, Cai H. Citation Contamination by Paper Mill Articles in Systematic Reviews of the Life Sciences. JAMA Netw Open. 2025;8(6):e2515160. doi:10.1001/jamanetworkopen.2025.15160

15. Maupin D, Suchak T, Barnett A, Spick M. Dramatic increases in redundant publications in the Generative AI era. BMC Med. 2025 Dec 9;24(1):29. doi: 10.1186/s12916-025-04569-y.

16. Chaccour C, Arrondo G, Cancellario T, Carrion-Nessi PS, DeHaro I, i sur. Robot pen pals: a multidisciplinary analysis of recent trends in scientific correspondence. Preprint. Dostupno na: https://www.researchsquare.com/article/rs-7992675/v1 Pristupljeno 28.1.2026.