top of page
Search

Lijekovima uzrokovan neugodan miris tijela


Ukoliko se bolesnik tuži na neuobičajen miris tijela, potrebno je uz preporuku dodatnih higijenskih mjera, razmotriti i mogućnost nuspojave lijeka kao uzroka tegobama.


Svaka osoba ima jedinstven miris tijela koji varira s dobi, tempeaturom okoliša, higijenskim navikama, emocijama (stres ili bol), fizičkom aktivnošću, prehranom i primjenom produkata kao što su začini, alkohol ili duhan. Percepcija mirisa tijela je subjektivna te se miris tijela može interpretirati kao ugodan ili neugodan prema osobnim kriterijima. Abnormalan miris tijela može biti neugodan za bolesnika i okolinu. Neki lijekovi mogu promijeniti miris tijela putem različitih mehanizama, kako je navedeno dalje u tekstu.

Lijekovi koji povećavaju znojenje ili mijenjaju sastav znoja

Pretjerano znojenje (hiperhidroza) može promijeniti miris tijela, budući da se udio mirisnih spojeva u znoju mijenja s mikrobiomom kože i veći je kod pojačane vlažnosti kože.

Simpatikomimetici. Simpatikomimetički lijekovi kao što su adrenalin, amfetamini, pseudoefedrin i tramadol, koji stimuliraju alfa-1 adrenerične receptore, mogu pojačati znojenje.

Psihotropni lijekovi. Mnogi psihotropni lijekovi mogu pojačati znojenje: triciklički antidepresivi, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (fluoksetin, paroksetin), inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradranalina (venlafaksin), antiepileptici (topiramat), neki gabapentinoidi (gabapentin, pregabalin), baklofen, opioidi (kodein) i inhibitori kolinesteraze.

Ostali lijekovi. Mnogi drugi lijekovi mogu pojačati znojenje: acetilsalicilna kiselina, antivirotik zidovudin, beta-blokatori (atenolol, propranolol i drugi) te inhibitori protonske pumpe (omeprazol). Ekscesivno znojenje uz neugodan miris tijela zabilježeno je i uz dupilumab. Injekcije botulinum toksina tip A u liječenju aksilarne hiperhidroze mogu uzrokovati neaksilarnu hiperhidrozu i neugodan miris tijela.

Lijekovi koji djeluju na hormonalni sustav. Valovi vrućine, na primjer tijekom menopauze, povezani su s pojačanim znojenjem. Lijekovi koji djeluju na hormonalni sustav mogu uzrokovati valove vrućine; agonist-antagonist estrogenskih receptora raloksifen, inhibitori aromataze kao anastrozol, antagonisti estrogena kao tamoksifen, agonisti gonadorelina kao leuprorelin te nesteroidni antiandrogeni kao nilutamid. Predoziranje levotiroksinom može uzrokovati pojačano znojenje i valove vrućine.

Lijekovi koji koji uzrokuju zadah

Abnormalni zadah često je uzrokovan oralnim ili gastrointestinalnim promjenama.

Nikotin, GLP-1 agonisti, mikofenolat, i drugi. Neki lijekovi uzrokuju podrigivanje te na taj način mijenjaju miris izdahnutog zraka. Primjeri uključuju nikotin, agoniste glukagonu sličnog peptida 1 (GLP-1 agonisti), inhibitore čimbenika rasta vaskularnog endotela (VEGF inhibitori), mikofenolat te inhibitore HIV proteaze. Podrigivanje je zabilježeno i uz kapsule ulja peperminta.

Lijekovi koji smanjuju izlučivnaje sline. Neke bolesti, okolišni čimbenici te lijekovi mogu uzrokovati suhoću sluznice usta (kserostomija) putem različitih mehanizama. To može izmijeniti sastav oralnog mikrobioma i uzrokovati zadah. Neki lijekovi poput antineoplastika oštećuju žlijezde slinovnice. Lijekovi s antimuskarinskim učinkom mogu uzrokovati kserostomiju. Primjeri uključuju antihistaminike, antidepresive duloksetin i imipramin, oksibutinin, glikopironij te neke neuroleptike. Simpatikolitici kao blokatori alfa receptora, neki neuroleptici te centralno djelujući antihipertenzivi (moksonidin) mogu smanjiti proizvodnju sline. Opioidni analgetici kao tramadol, fentanil i buprenorfin te opioidni antidijareici, kao loperamid, također smanjuju proizvodnju sline. Bupropion inhibira ponovnu pohranu katekolamina, no unatoč tome što ima simpatikomimetičko djelovanjem, uzrokuje značajnu kserostomiju.

Lijekovi koji uzrokuju pojačanu proizvodnju sline. Simpatikomietici uzrokuju pojačanu proizvodnju sline i znoja. Slinjenje i posljedična maceracija sluznice/kože mogu uzrokovati neugodan miris. Neki lijekovi s kolinergičkim učinkom, uključujući inhibitore kolinesteraze koji se primjenjuju u liječenju Alzheimerove bolesti te pilokarpin, mogu uzrokovati značajno povećanje proizvodnje sline. Neki neuroleptici, poput klozapina i risperidona, također pojačavaju produkciju sline.

Lijekovi koji mijenjaju oralni mikrobiom. Tekućine za ispiranje usta koji sadrže antiseptike poput klorheksidina ili heksetidina, mijenjaju oralni mikrobiom te mogu dovesti do prerastanja određenih bakterija ili gljivica.

Lijekovi koji su mirisni ili proizvode mirisne spojeve

Neki lijekovi sami imaju specifičan miris ili proizvode mirisne spojeve u tijelu koji se eliminiraju znojem ili izdisajem.

Antimuskarinici, antidepresivi, litij, disulfiram, i drugi. Mnogi lijekovi mogu uzrokovati halitozu (zadah) na ovaj način; antifungici vorikonazol, grizeofulvin te metronidazol, kortikosteroid beklometazon, antineoplastici koji oštećuju epitelne stanice, aminotioli kao merkaptamin (znan kao cisteamin), litij, bisfosfonati te neki diuretici. Miris ribe je zabilježen uz levokarnitin.

Spojevi nastali iz faune ili mikrobioma. Neki dodatci prehrani sadrže mirisne supstance kao što su riblja ulja ili organske spojeve koji sadrže sumpor kao što je dimetil sulfoksid (otapalo koje se primjenjuje kao ekscipijens), ili spojeve koji uzrokuju zadah, kao selenij ili vitamin E. Neka esencijalna ulja koja se primjenjuju na kožu ili se inhaliraju mijenjaju miris tijela, posebno ako sadrže levometol, kamfor ili ulje eukaliptusa. Luk bolesnici često konzumiraju u svrhu prevencije ili u sklopu liječenja povišenog krvnog tlaka, a sumporni spojevi u luku uzrokuju specifičan zadah i miris tijela.

Izmjena kompozicije kožnog mikrobioma

Dobro je poznata uloga bakterija na koži u stvaranju specifičnog mirisa tijela putem utjecaja na sastavnice znoja i mrtvih stanica. Raznolikost bakterijske flore na koži ovisi o dijelu tijela, temperaturi, vlažnosti i prisutnosti lipida. Identificirano je oko 300 sojeva streptokoka, stafilokoka ili korinebakterija u kožnom mikrobiomu. Antibiotici, antiseptici i antifungici, primijenjeni topički ili oralno, mogu izmijeniti kožni mikrobiom a time i miris tijela.

ŠTO TO ZNAČI ZA PRAKSU?

Abnormalan miris tijela može imati socijalne, psihološke i druge posljedice. Zdravstveni djelatnici zbog toga moraju razmotriti i lijekove kao mogući uzrok neugodnog zadaha ili mirisa tijela. Kod postavljene sumnje na lijek, treba razmotriti omjer koristi i rizika primjene lijeka: može li se lijek ukinuti ukoliko postoji adekvatna zamjena, ili se uzimanje lijeka treba nastaviti uz preporuku intenziviranja higijenskih mjera i primjenu kozmetičkih proizvoda.

Literatura:

Prilagođeno iz: Rev Prescrire 2022;42:272-77.

73 views0 comments
bottom of page